Sigurno Vas ponekad uhvati nostalgija za božićnim spotovima. Ali ovih dana svaki nam "paše". Uz njih se osjećamo smirenije, ljepše.. Evo mojih naj..naj..

 

..a jedna od najljepših božićnih pjesama ...

Božić dolazi..

Sve je bliže i bliže...

Veselje je u srcima, osmijeh na licima..

A tek kada, kao ja, imate blagoslov da i Vaši anđeli s nestrpljenjem očekuju taj blagdan. Moja dječica već danima gledaju samo crtiće s božićnom tematikom...

Podijelit ću s Vama jedan od njihovih omiljenih..Uživajte!

Tom i Jerry

..Božićne pjesme..

Nešto što me svake godine izuzetno razveseli, osim moje obitelji, u ove predblagdanske dane je trenutak kada čujem prvu božićnu pjesmu na omiljenoj radio postaji. Evo mog izbora...uživajte i vi!

Kao pahulja - Colonia

Od Božića do Božića - Prva Liga

Bijeli Božić - Crvena Jabuka

Božićni običaji u Hrvatskoj..

Jedan običaj koji se sačuvao do danas je sijanje božićne pšenice, kao simbol obnove života i plodnosti. Ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe, pa je uz Portugal i južnu Italiju, održan još samo u Hrvatskoj.

Pripreme za Božić počinju s prvom nedjeljom Adventa. To je za Kršćane vrijeme pripreme za dolazak Isusa. Na stolu se u kući priprema vijenac sa četiri svijeće, po jedna za svaku nedjelju do Božića.
Svijeće se pale za nedjeljnim ručkom, a na Božić se pale sve četiri.

Za djecu pripreme počinju darivanjima za Sv. Nikolu (6. prosinca) i Svetu Luciju (13. prosinca) koji postoje od 11. st. Običaj je tada bio da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane.
Neposlušni, pak, pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave.
U moderno doba ovaj posao obavlja Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus. 

Jedan običaj koji se sačuvao do danas je sijanje božićne pšenice, kao simbol obnove života i plodnosti. Ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe, pa je uz Portugal i južnu Italiju, održan još samo u Hrvatskoj.

Na Badnjak se unose u kuću tri velika panja (ili Badnjaka) i stavljaju na ognjište (kao simbol Svetog Trojstva), a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo hrane sa blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Običaj unošenja slame održao se znatno duže od panjeva. Možda i zato što su ognjišta zamijenila centralna grijanja. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio domaćin kuće ili djeca u naramku, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, a manji dio se stavljao na stol i pokrivao stolnjakom. Nakon večere, svi bi ukućani otišli prema slami gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. 
Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.

Sve do 1850. u Hrvatskoj nije bio običaj kititi božićno drvce, iako takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st. Prva drvca kitila su se pozlaćenim orasima, jabukama, medenjacima, svjećicama, raznim papirnatim ukrasima. Danas se drvca kite raznim staklenim i plastičnim kuglicama i ukrasima, a svijećice pa sve do današnjih staklenih kuglica i električnih svjetala.

Jaslice, ručno izrađene ili kartonske, podsjećanje su na događaj koji se slavi - noć Isusova rođenja.
Nekada su se radile od gipsa, gline ili drveta kakve se nalazile samo u crkvama. Prema zapisima, prve je jaslice, u prirodnoj veličini, napravio Sveti Franjo 1223. godine.

U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st.

 Sretan Božić svima!!